Eolski otoci: krstarenje po vulkanskim otocima

1.0Marenauta Bloghttps://blog.marenauta.com/hr/Redakcija Marenautahttps://blog.marenauta.com/hr/author/marenauta-hr/Eolski otoci: krstarenje po vulkanskim otocima - Marenauta Blogrich600338<blockquote class="wp-embedded-content"><a href="https://blog.marenauta.com/hr/eolski-otoci-krstarenje-po-vulkanskim-otocima/">Eolski otoci: krstarenje po vulkanskim otocima</a></blockquote> <script type='text/javascript'> <![CDATA[//><!]]> </script><iframe sandbox="allow-scripts" security="restricted" src="https://blog.marenauta.com/hr/eolski-otoci-krstarenje-po-vulkanskim-otocima/embed/" width="600" height="338" title="“Eolski otoci: krstarenje po vulkanskim otocima” — Marenauta Blog" frameborder="0" marginwidth="0" marginheight="0" scrolling="no" class="wp-embedded-content"></iframe>https://blog.marenauta.com/wp-content/uploads/2020/12/03-VULCANO.jpg1200800Eolski otoci, izvanredne ljepote, zavode nautičara svojim krajolicima koji oduzimaju dah, drevnim vulkanima, strmim padinama i crnim pijeskom koji ponire u svijetlo plavo more. Lako se zaljubiti u njihovu mitološku atmosferu, iskonsku prirodu, jednostavne i tople ljude, vatrene zalaske sunca. Dovoljno je jednodnevno krstarenje, s pravim suputnicima i otvorenog srca. Otkrijte najbolje ponude za ploviti Eolskim otocima 1. dan, Marina di Portorosa (ukrcaj) Naš itinerar započinje iz baze Marina di Portorosa koja je udaljena 14 km od arhipelaga i predstavlja izvrsnu točku za ukrcaj. Obično se ukrcamo u 17 sati, a zatim provedemo prvu noć u luci kako bismo se opustili i uživali u izvrsnoj večeri. 2. dan, Marina di Portorosa-Vulcano, 14 milja Vrijeme je da odvežemo privez za prvu fazu našeg krstarenja: veličanstveni otok Vulcano koji je sa svojom iskonskom prirodom, aktivnim vulkanom, termalnim izvorima i brojnim uvalama predstavlja dragulj Mediterana. Za dolazak na otok dovoljna je plovidba od 2 i pol sata, a vjetrovi tada diktiraju najbolji tempo za iskrcaj posade. Porto di Ponente, jugozapadno od rta Vulcanello, nudi lijepo sidrište zaštićeno od vjetrova sa sjeveroistoka, istoka-jugoistoka i juga. U zaljevu se može usidriti gdje je dubina morskog dna 12 -15 metara, a zatim se postepeno smanjuje prema obali. Odavde možete doći do poznate plaže Sabbie Nere, simbola Vulcana, koju ne smijete propustiti pri zalasku sunca sa svojim vatrenocrvenim nijansama. Iza plaže je cesta, koja vodi do sela. Kad puše vjetar sa zapada, jugozapada i sjeverozapada, alternativa za sidrenje je Porto di Levante u istočnom dijelu prevlake koja povezuje Vulcanello s Vulcanom. Ovdje se možete vezati na molu posvećenim nautičarima, koristiti plutajuće pristanište sa svim uslugama ili pak iskoristiti prednosti bova u blizini pristaništa. Istražujući obalu, vrijedi posjetiti Cala del Formaggio, lijepu uvalu sa šljunčanom plažom i okruženom stjenovitim zidinama. Jednako sugestivni su Cala di Mastro Minico i Cala di Capo Secco, izolirani utori divlje ljepote, smješten između strmih vulkanskih litica. Odavde, odmah na sjeveru, nalazi se Punta di Capo Secco u kojem se nalaze Grotta del Cavallo i Piscine di Venere, dvije najuzbudljivije obalne točke na otoku. Druga zanimljiva mjesta za iskrcaj su sidrište Gelso, zaljev s prekrasnim crnim pijeskom i šljunčanom plažom s pogledom na plavo more, zatim i plaža Fumarole, jedinstvena po svojim vodama zagrijanim sumpornim parama i podvodnim izvorima. Konačno, postoji jedno od najizazovnijih iskustava na otoku: uspon na Gran Cratere, poznatiji kao “Fossa di Vulcano”. Put koji vodi do kratera prilično je izazovan (7 km), ali svima je nadohvat ruke: obzirom na napor, savjet je da to radite u hladnijim satima. 3. dan, Vulcano-Lipari, 3 milja Sljedeći dan plovimo u pravcu otoka Lipari, najvećem i najnaseljenijem otoku u arhipelagu, udaljenom samo 3 milje. Usidriti ćemo se u zaljevu Cugno Lungo na zapadnoj obali u blizini San Calogera. Lipari je iznimno ugodna i fascinantna iskrcajna točka s uskim ulicama povijesne jezgre smještenim na moru koje se uzdižu do dvorca izgrađenog u šesnaestom stoljeću. Ovdje se nalazi i važni arheološki muzej, pored poznate katedrale s kasnobaroknim pročeljem San Bartolomeo sa strmim stubištem i ostacima normanskog samostana Presvetog Spasitelja. Vrijedno je posjetiti i prekrasan Belvedere di Quattrocchi koji nudi jedan od najomiljenijih pogleda na arhipelag, ali i osamljeno i autohtono selo Acquacalda na sjevernom dijelu otoka, ili zaselak Canneto s lijepom šetnicom, sjajno za duge šetnje. Vrijedno je vidjeti i kamenolome Pomice, kompleks zgrada smještenih na Capo Rosso koji se koristio za vađenje i preradu kamena plavca. Što se tiče plaže na otoku, najljepša je Forbice, prekrasna uvala s vodom smaragdne boje južno od grada, te i Sponda di Vinci u kojoj se ističu dva strma stupa Pietralunga i Pietra Menalda i divlja šljunčana plaža Valle Muria. Otkrijte najbolje ponude za ploviti Eolskim otocima 4. dan, Lipari-Panarea, 12 milja Vrijeme je da krenemo prema otoku Panarea, najrastresitijem od njih sedam. Nije slučajno što ga nazivaju “Capri Eolskih otoka” zbog ljepote krajolika, lijepo okrečenih kuća, elegantne atmosfere, luksuznih hotela, noćnog života i ekskluzivnih restorana. Udaljenost od Liparia je 12 milja, oko 2 sata. Obale nude dobra skloništa sa vjetrovima sa zapada i sjevera. Zapadna obala spušta se u more sa strmim vrhovima, dok istočna strana nudi nježniju obalu s uvalama i uvalama s dobrim sidrištima. Među njima je najbolja Cala Milazzese, sigurno sklonište sa vjetrovima sa sjevera i zapada i izvrsnim pješčanim podmorjem prošaranim Posidonijom. Cala della Nave, na sjeverozapadnoj strani, predstavlja jedinu alternativu vjetrovima s juga: prepoznaje se po velikoj stijeni visokoj 40 metara u obliku broda. Nešto nezgodnije je pristati na molu Ditella, koji je ljeti uvijek pretrpan obzirom da je tranzitna zaustavna točka između Panaree i drugih otoka. Da biste započeli najbolje izlet na otoku, možda je najbolje doći do Punte del Corvo, njezine najviše točke (421 metar) i diviti joj se odozgo ili se izgubiti na malim, ekskluzivnim plažama s pogledom na prekrasno more. Jedan od najljepših je Cala Junco uz južnu obalu otoka: veličanstven prirodni bazen s tirkiznom vodom zatvoren poput amfiteatra visokim stijenama. Jednako sjajna je Cala degli Zimmari, mirna uvala uokvirena liticom, bujnom vegetacijom i kobaltno plavim morem. Plaža Calcara također je vrlo popularna, poznata po sumpornim bojama s temperaturama do 100 ° C. Ljubitelji ronjenja će umjesto toga cijeniti olupinu engleskog broda u Lisci Bianci na kojoj se također nalazi Grotta degli Innamorati i naseljeno morsko dno Mrava. 5. dan, Panarea-Stromboli, 13 milja Peti dan nam donosi posjet Stromboli-u, otoku s mediteranskim okusom; tih i miran među uskim vulkanskim morskim zavijucima. Vulkan visok gotovo 1.000 metara, u stalnoj je aktivnosti i nautičarima probuđuje izvanredne emocije, poput Sciare del Fuoco, magme koja se prostire između dva grebena, koja vas, promatrajući je noću s mora, ostavlja bez daha. Nakon par sati plovidbe, dolazimo do otoka, no obzirom na prevelike dubine, nemoguće se usidriti. Najmanje neugodan pristup je Cala Ficogrande ili Scari, zapadno i istočno od Punta Lene. Oba pristaništa koriste se za trajektnu liniju, ali je moguće ploviti nedaleko od njih, samo s vjetrom pri brzini vjetra sa sjeverozapada i po lijepom vremenu. Također, možete iskoristiti malu uvalu Ginostra koja se nalazi ispred istoimenog sela: ovdje možete ploviti neposredno ispred kuća, 80 metara pored obale, u 7-8 metara dubokoj vodi, s kamenitim dnom. U blizini Ginostre nalazi se i plaža Forgia Vecchia, divna i malo posjećena. Kao i sve plaže na otoku, i ova nudi crni pijesak, vulkanske stijene i kristalno čisto more. Ovdje postoje i prirodni bazeni, uglavljeni između stijena, do kojih se može doći jedino morskim putem. Još jedna lijepa plaža je Piscità koja je dom stare vjetrenjače u obliku tornja i poznate špilje Eolo. U povijesnom središtu Stromboli-ja ističe se Piazza San Vincenzo, s pogledom na more i poznat po spektakularnom pogledu na poznati Strombolicchio, vulkanski otočić koji je najsjevernija točka cijele sicilijanske regije. Vrijedno je posjetiti i crkvu San Bartolomeo, koja datira iz 1801. godine, kao i kuću Ingrid Bergman u kojoj je lijepa glumica boravila 1949. godine tijekom snimanja filma “Stromboli, Terra di Dio” Roberta Rossellinija. Otkrijte najbolje ponude za ploviti Eolskim otocima 6. dan, Stromboli-Salina, 20 milja Sljedeći dan odlazimo na otok Salina, udaljenu 20 milja. To je najzeleniji od svih Eolskih otoka i poznat po svojim primorskim selima i pogledu na šest vulkana uključujući dva najviša vulkanska vrha cijelog arhipelaga: planinu Fossa delle Felci i planinu dei Porri koji spadaju u zaštićeni prirodni rezervat. Ime Salina potječe od jezera koje se nalazi u zaselku Lingua, iz kojeg je dobivena sol. Moguća su dva sidrišta: S. Marina di Salina na istočnoj strani i Rinella na južnoj strani. Prvo je najvažnije pristanište na otoku, u podnožju glavnog grada. Podijeljen je u dva dijela, s kamenitom dubinom 7-15 m. Izvrsno sklonište sa vjetrovima sa Zapada. Rinella je, s druge strane, prirodni ulaz pretvoren u luku zahvaljujući pristaništu koje počinje od obale i proteže se prema zapadu. Izvrsno je zaklonište od vjetrova 1. i 2. kvadranta, ali izloženo južnim vjetrovima. Na pristanište se možete privezati samo ako se ne očekuje dolazak trajekata. Najljepša plaža je Baia di Pollara, najpoznatiji od svih eolskih otoka, koju je Massimo Troisi odabrao za snimanje filma “Il Postino”. Do njega se dolazi stazom, okruženom liticom i okrenutom prema Faraglione di Pollara. Odavde se možete diviti jednom od najomiljenijih zalaska sunca na svijetu, a u dalekoj pozadini otoke Alicudi i Filicudi. Osim sela Santa Marina, vrijedno je i posjeta malo ribarsko mjesto Lingua, koje karakteriziraju šljunčane plaže i kristalno more, te Malfa sa svojim bijelim kućama sagrađenih od strane domorodačkih naseljenika koji su osnovali prvu koloniju na ovom dijelu otoka. 7. dan, Salina-Filicudi-Marina di Portorosa, 45 milja Došlo je vrijeme za napuštanje ovog prekrasnog arhipelaga, no ne prije nego što doživimo u potpunosti njegovoj najdivlju, iskonsku dušu: otok Filicudi. Otok se nalazi 10 milja zapadno od Saline. Ima nešto više od sat vremena plovidbe do ovog ostatka drevne i gotovo nenaseljene zemlje (150 ljudi zimi), okupane jarko plavim morem. Obale Filicudija su strme, puste i teško pristupačne, te okružene plićacima i opasnim stijenama. Glavno pristanište je Luka Filicudi, zapravo samo zaljev s pristaništem za trajekte i hidroglisere. Alternativa je sidrenje u uvali na pjeskovitom dnu, dubine 7-10 m. Pecorini a Mare, na južnoj strani, iako vrlo primamljiv, nema zaklon od vjetra, pa ga treba uzeti u obzir samo po lijepom vremenu. Otok se sastoji od neprestanih uspona i padova, staze mazgi, vulkanskih zidova te zemlje na kojoj se izmjenjuju stabla badema, smokve, rogača i nara. Kuće Filicudija nižu se na jedinoj asfaltiranoj cesti koja povezuje dva primorska sela na otoku, Porto s jedne i Pecorini s druge strane otoka. Za ljubitelje trekking-a, itinerar koji ne smijete propustiti je uspon na Monte Fossa delle Felci (771 metar), kao i posjet selu duhova Zucco Grande. Još jedno mjesto koje ne smijete propustiti je rt Capo Graziano na kojem se nalaze ostaci sela ovalnog oblika iz doba neolitika. Odavde možete doći i do starih kamenoloma Macine. Na kraju, za posjetiti je i impozantna stijena, Canna di Filicudi, visoka 71 metar i veličanstvena uvala “Grotta del Bue Marino”, najveća vulkanska šljunčana uvala Eolskih otoka. Otkrijte najbolje ponude za ploviti Eolskim otocima