Plovidba među ljepotama Toskanskog otočja

1.0Marenauta Bloghttps://blog.marenauta.com/hr/Redakcija Marenautahttps://blog.marenauta.com/hr/author/marenauta-hr/Plovidba među ljepotama Toskanskog otočja - Marenauta Blogrich600338<blockquote class="wp-embedded-content"><a href="https://blog.marenauta.com/hr/plovidba-medu-ljepotama-toskanskog-otocja/">Plovidba među ljepotama Toskanskog otočja</a></blockquote> <script type='text/javascript'> <![CDATA[//><!]]> </script><iframe sandbox="allow-scripts" security="restricted" src="https://blog.marenauta.com/hr/plovidba-medu-ljepotama-toskanskog-otocja/embed/" width="600" height="338" title="“Plovidba među ljepotama Toskanskog otočja” — Marenauta Blog" frameborder="0" marginwidth="0" marginheight="0" scrolling="no" class="wp-embedded-content"></iframe>https://blog.marenauta.com/wp-content/uploads/2021/01/ARCIPELAGO-TOSCANO.jpg1200721Toskansko otočje sa svojih 7 glavnih otoka i isto toliko nenaseljenih otočića najbolje je što možete poželjeti za odmor na jedrenju: netaknuta priroda, kristalno čisto more, djelići povijesti i opuštena atmosfera. Četiri od ovih otoka, od sjevera do juga, Capraia, Elba, Giglio i Giannutri, potpuno su dostupni svim nautičarima. S druge strane, ostala tri, Gorgona, Pianosa, Montecristo, zabranjena su za plovidbu iz raznih razloga, čak iako se mogu posjetiti, no uz prethodno odobrenje. Svi su dio prirodnog rezervata arhipelaga koji štiti njihovo stanište i tradiciju te učinkovito spriječava masovni turizam. Udaljenost između otoka tada ne prelazi 25 milja što omogućava i lakšu plovidbu. 1. dan, Marina di Scarlino, ukrcaj Naš itinerar započinje u istoimenoj marini koja je udaljena nekoliko milja od otoka i nalazi se u središnjem položaju u odnosu na samo otočje, što predstavlja izvrsnu točku za ukrcaj i iskrcaj za kružni obilazak. Obično se ukrcavamo u 17 sati, a onda prvu noć provedemo u luci da se opustimo i uživamo u izvrsnoj večeri. Otkrij najbolje ponude za najam plovila u Toskanskom arhipelagu 2. dan, Marina di Scarlino-Giglio, 35 milja Ujutro krećemo prema prekrasnom otoku Giglio, omiljenom od strane nautičara i stranaca, zahvaljujući svojim čarobnim plažama i zanimljivoj mješavini povijesnih i umjetničkih ostataka koje nudi. Zove se tako jer se u proljeće pretvara u zelenu oazu prekrivenu cvjetovima bijelih ljiljana, iako je zapravo riječ o planinskom i granitnom zemljištu, poznatom po malim suhozidnim terasama zvanim “greppe”, čija je najveća dosegnuta visina 498 metara u mjestu Poggio della Pagana. Na otoku se nalaze tri sela; prvi je Giglio Porto i u njemu se nalazi jedina marina koju ćemo iskoristiti za vez. Svojim živopisnim izgledom i uvijek pun prometa, nalazi se na sjeveroistočnoj obali otoka i zaštićen je s dva pristaništa. Duž istočnog i zapadnog pristaništa nalazi se oko 60 vezova na morskom dnu dubine 1-2,5 metara. Među uslugama su voda i gorivo, dok na kopnu možete iskoristiti tržnice, trgovine, barove i restorane. Drugo mjesto na otoku je Giglio Castello, također srednjovjekovnog podrijetla, dok je Giglio Campese, nekada samo selo ribarskih koliba, nedavno, zahvaljujući prisutnosti prekrasne obližnje plaže na rubu sela, pretvoreno u turističko središte. Među ostalim uvalama za posjetiti svakako su Cala Cannelle, koja se nalazi južno od mjesta Giglio Porto, s lijepom pješčanom plažom sa stjenovitom obalom, ali i Cala delle Caldane na istočnoj obali. Tu je i mala, divlja uvala, Punta di Capo Marino, s malom plažom, ispred koje se možemo zaustaviti 100 metara od obale, iznad 5-10 metara dubokog morskog i pješčanog dna. Sugestivna je i Cala dell’Allume, prepoznatljiva po stijeni Cappa, koja se nalazi 400 metara južno od ulaza u zaljev i Baia di Campese, izvrsnom pješčanom sidrištu, zaštićenom, osim onih sjeverozapadnih, od svih vjetrova. 3. dan, Giglio-Giannutri, 11 milja Oko 11 milja južnije čeka nas Giannutri, najjužniji otok Toskanskog arhipelaga. Vrlo hrapav i divlji, predstavlja uvale okupane kristalno čistim morem, strme litice koje uranjaju u duboko plavetnilo, tajanstvene morske špilje, male romantične plaže i gustu mediteransku šumu. Na otoku su dva pristaništa: Cala Spalmatoio na jugoistoku i Cala Maestra na sjeverozapadu. Cala Spalmatoio je dobro zaštićena od svih vjetrova, osim onih iz smjera istoka i jugoistoka. Pristanište se sastoji od betonske obale s mješovitim dubinama od 4 do 4,20 metara. U teoriji je dobro sidrište, ali veći dio uvale zauzimaju stalni vezovi. Također zabranjeno je ploviti unutar sto metara radijusa od obale, granice koju predstavljaju bijele i crvene bove, omeđujući kupalište. S toga, unutar uvale, nema puno mjesta za usidriti se. S druge strane, Cala Maestra je, mala uvala urezana u zapadnoj obali, potpuno otvorena maestralu, kao što to samo ime govori. Vezovi u njezinoj maloj marini su skoro uvijek zauzeti, pa je jedini način da ovdje pristanemo da spustimo sidro na pješčano dno, s rastresitim kamenom, koje ipak, obzirom na sastav, traži da se plovilo priveže užem na samo kopno. Odavde se nalaze dvije male plaže, prva je od pijeska i šljunka, dok je druga šljunčana. Također, u blizini, nalaze se ruševine antičke rimske vile, Ville Domizia, koja datira još iz 2. stoljeća nove ere. Otkrij najbolje ponude za najam plovila u Toskanskom arhipelagu Osim pristajanja, Giannutri karakterizira i razvedena obala koju povremeno presjecaju plaže, kao što su Cala Brigantina, Cala dello Scoglio, Cala Schiavone ili Cala dello Schiavo. Morsko dno kao i raskošne okomite litice bogati su gorgonijama, spužvama i koraljima, čuvaju tajne poput drevnih i modernih ostataka koje daju život morskom parku. Nakon iskrcaja možete uživati u šetnji s mirisom mediteranskog šipražja. Na južnom kraju otoka obala postaje nešto divlja. Ovdje se nalaze i uvale i morske špilje, tzv. “Grottoni”, koje predstavljaju mjesta gniježđenja rijetkih vrsta ptica, poput kraljevskog galeba. Na ovoj obali nalazi se i svjetionik Giannutri, sa svojim karakterističnim osmerokutnim tornjem koji i dalje zrači svojom svjetlošću prema brodovima u prolazu i koji svakako vrijedi posjetiti. 4. dan, Giannutri-Montecristo, 34 milja Četvrti dan krstarenja posjetiti ćemo Montecristo, otok koji predstavlja svijet za sebe, potpuno divlji, autentičan i nadasve izvan vremena. Oni koji su dovoljno sretni da kroče na ovaj granitni otok znaju da ulaze u drugu dimenziju. U književnoj imaginaciji Montecristo je zapravo otok s blagom par excellence, mjesto koje je pisac Alexandre Dumas odabrao za radnju prekrasnog romana “Grof Montecristo”. Montecristo podliježe strogim ograničenjima za nautičare: za iskrcaj na otoku potrebno je zatražiti dozvolu od lokalne zaštitne šumke jedinice “Corpo Forestale di Follonica”. Tokom godine dopušteno je samo 1000 posjetitelja godišnje. Jedini pristup je Cala Maestra koja, međutim, postaje nedostupna kada puhne maestral. Ima pješčano dno, ali je moguće pristati samo na bovu ili na mol. Postoje dvije staze koje vam omogućuju da se upustite u divlju prirodu otoka i obe polaze iz mjesta Cala Maestra, u blizini nekadašnje Ville Reale gdje se nalaze domovi šumskih rangera, prirodoslovni muzej, botanički vrt iz devetnaestog stoljeća i prekrasan šumarak citrusa. Većinu otoka karakteriziraju šume hrasta crnike koje se izmjenjuju s liticama i obroncima, velikih gromade koje je vjetar isklesao i cilindrični bunari iskopani vrtložnim gibanjem vode. Kraljica i simbol otoka je divlja koza, prekrasna životinja vrlo slična kozorogu koja je, u cijeloj Italiji, prisutna samo ovdje. Za otprilike sat vremena hoda možete doći do ruševina opatije San Mamiliano. Vračajući se prema Cala Maestri postoji skretanje do lokaliteta Grotta del Santo, još jednog mjesta štovanja posvećenog San Mamilianu. Drugo šetalište je ono koje vodi do Belvedera. Lagana staza penje se uz južni bok Cala Maestre do spektakularnog grebena s pogledom na stjenoviti amfiteatar otoka i Cala Santa Maria, privlačnu uvalu u uvjetima mirnog mora. U tim dubinama nalaze se livade posidonije, morske anemone, gorgonije, koralja a prisutnost velikog bucnja je skoro pa uobičajena. Vrijedi vidjeti i druge uvale sugestivnih i uznemirujućih imena, poput Cala dei Corvi, Cala del Diavolo ili Cala dei Ladri, krševite rtove kao što su Punta delle Bozze, Punta dei Fanciulli ili Punta Nera. 5. dan, Montecristo-Pianosa-Elba, 25 milja Okrećemo pramac prema Elbi, sa prvim zaustavljanjem na otoku Pianosa. Do 1997. godine na otoku se nalazio zatvor no sada je to dio parka otočja, s tim da su vez i plovidba unutar jedne milje od obale zabranjeni. Ipak, moguće je rezervirati posjet ovoj nevjerojatnoj prirodnoj oazi. Među pristaništima, tu je mala i predivna luka u uvali Cala San Giovanni po imenom Cala della Ruta, prepoznatljiva po crvenom četverokutnom tornju na južnoj strani otoka i zaljev Golfo della Botte, na sjeverozapadnoj strani. Tokom posjeta, otkrit ćete oko 500 vrsta rijetkih biljaka, uključujući spektakularne primjerke stoljetnih maslina zasađenih u vrijeme vladavine Napoleona. Građevine su također posebne, kao što su Forte Teglia ili nevjerojatne paleo-kršćanske katakombe: gusta mreža tunela, dugih 200 metara, ukopanih u stijenu. Nikako ne propustite okupati se u Cala Giovanni, uvali s plažom od finog bijelog pijeska. Otkrij najbolje ponude za najam plovila u Toskanskom arhipelagu Zatim nastavljamo prema Elbi. Ovisno o vjetru, uz brojne zaštićene male i velike uvale, postoji šest luka koje možemo iskoristiti za iskrcati se. Prvi je Portoferraio, glavna otočka luka, sa svojom velikom i zaštićenom uvalom i svim nautičkim uslugama. Tu je i Rio Marina koja nudi lukobran, fiksno pristanište i nekoliko plutajućih dokova. Dobra opcija također može biti Porto Azzurro koji se sastoji od jugozapadno orijentiranog mola, plus manjih privatnih plutajućih molova. Luke Cavo i Marina di Campo, dok je Marciana Marina, smještena ispred istoimenog sela, jedno od najslikovitijih pristaništa na Elbi. Sklonište je dobro, ali nije jako zaštićeno kada pušu vjetrovi grecale ili tramontana. Svaki od ovih pristaništa omogućuje vam da posjetite veličanstvena povijesna središta obližnjih sela, svako drugačije po svojim karakteristikama. Prolazimo od kula Medici, renesansnih tvrđava i katedrale Portoferraio iz 16. stoljeća, do starih kuća izblijeđelih od soli i stubišta s pogledom na more lokaliteta Marciana Marine, od povijesnih četvrti sa španjolskom atmosferom Porto Azzurra do uske uličice, ponekad u granitu i male kuće pastelnih boja bivšeg etruščanskog sela Capoliveri. Tu je i divlja priroda otoka s hrastovom i kestenovom šumom, labirintima staza, starim rudnicima, liticama s pogledom na more i brojnim uvalama i plažama koje treba otkriti. Među njima su Cala Piscatoio, Cala Perla ili poznati zaljev Cavoli, te plaže, kao što su Cavo, Innamorata, Palombaia, Fetovaia, Galenzana i vrlo bijela Le Ghiaie te prekrasna plaža Portoferraio, sa svojom kristalnom čistom vodom. Za one koji vole ronjenje, možete posjetiti olupinu gotovo na površini vode, s dolaskom u blizinu stijene Ogliera, stjenovitog rta smještenog u blizini grada Pomonte, na zapadnoj obali otoka. U ovom mjestu se možete diviti olupini teretnog broda Elviscott koji je potonuo 1972. tijekom oluje, dok je nosio teret drveta. Smještenom na samo 13 metara dubine, na pješčanom dnu, do olupine mogu doći i oni s nešto malo većim iskustvom u ronjenju na dah. 6. dan, Elba-Capraia, 20 milja Put nas vodi ka otoku Capraia. Nekada mjesto zatvora otvorenim od devetnaestog stoljeća pa do 1986., Capraia je najzapadniji od toskanskih otoka s vulkanskom i stjenovitom dušom. Već sa mora otok je prepoznatljiv po krševitoj masi planine Arpagna, visoke 447 metara, koja se ističe na sjevernoj strani. Najbolje mjesto za privez je luka Capraia, slikovita luka okružena malim selom i smještena unutar prekrasnog zaljeva koji izgleda kao gusarsko utočište. Zaljev luke prepoznatljiv je po svjetioniku i tornju koji gledaju na Capo Ferraione. Ovdje se možete vezati na pristaništu i na obali, na morskom dnu od pijeska i algi koje ima dubinu između 5-10 metara. Usluge na rivi uključuju vodu, struju, sanitarni čvor i gorivo. U prizemlju se nalaze kafići, banke, pošta, trgovine i restorani. Kratki obilazak otoka omogućuje vam da otkrijete njegovu pravu bit. U istočnom dijelu možete se diviti dolinama koje se otvaraju prema uvalama gdje se potoci vode slijevaju u male petlje, šljunčane plaže i špilje. Na jugu se ne smije propustiti Cala Rossa, prekrasan zaljev širok oko 100 metara i fascinantno pristanište s kontrastom sive vulkanske stijene i svijetlocrvenog bazalta. Dno nije pogodno za sidrište. Na zapadnoj strani Punta Zenobita nalazi se Cala del Moreto, şa svojim pješčanim i kamenitim dnom od oko 10-15 metara. Nešto drugačija je zapadna obala otoka su visokim i stjenovitim liticama koje skrivaju prirodne lukove i špilje pogodne za istraživanje. Upravo je erozija, uzrokovana vjetrom i erupcijama vulkana Zenobito, stvorila ove velike šupljine, zvane “tafoni”. Najpoznatija špilja je ona Bue Marino, a najpoznatiji luk je onaj Cala del Reciso, uistinu fascinantan i dostupan plivanjem. Ostale slikovite točke Capraie su Cala Ceppo, izložena vjetrovima s juga i istoka i kojom dominiraju visoke i spektakularne litice. Ovdje je pjeskovito dno od 5-8 metara, pogodno za usidriti se. Također vrijedi vidjeti i male stjenovite uvalice Carbicina i Scoglione koji je dobio ime po izranjajućoj stijeni visokoj 5 metara. 7. dan, Capraia-Marina di Scarlino, 40 milja Naše krstarenje je pri kraju i vrijeme je za povratak u marinu polazišta. Potrebno je 40 milja. Oni pustolovniji mogu krenuti prema Gorgoni, najsjevernijem otoku Toskanskog arhipelaga, no obzirom da je potrebno još 30 milja puta, bilo bi ipak preteško. Inače, otok Gorgona također je zaštićeno područje no teško mu je pristupiti jer se na njemu nalaze skrivene strukture zatvora maksimalne sigurnosti. Bez obzira, otočje je toliko bogato ljepotom da ostavlja za sobom zadovoljna srca i oči posjetitelja, pritom pozivajući na povratak i divljenje, u tišini i s...