Jedna od ključnih točaka sigurnosti na palubi jedrilice je duboko poznavanje svakog njenog dijela, upoznatost s instalacijama i opremom te potpuno svladavanje osnovnih i hitnih manevara. Taj princip vrijedi naravno za sve brodove, ali posebno za one jedrilice koje imaju posebnu opremu ili instalacije, kao što su, na primjer, roll genoa ili navlaka za spinaker, ili manevari koji se ne upravljaju izravno iz kokpita.

Upoznatost posade s manevrima i opremom

Osim vlasnika plovila ili skipera, svi članovi posade trebali bi znati gdje staviti ruke na palubi i razviti određenu automatiku u upravljanju svim manevrima. To je temeljna sposobnost u kritičnim situacijama: iznenadni udar vjetra, nemirno more, područje s gustim pomorskim prometom i slično.

Dobra je praksa, primjerice na charter brodovima, da svaka škota, driza, vitlo i tipka na komandnoj konzoli budu pravilno označeni, kako bi osoba koja koristi taj manevar odmah imala jasnu ideju o njegovoj funkciji. Isto označavanje trebalo bi se primijeniti i na električnom panelu, morskim utičnicama te eventualnim daljinskim upravljačima, poput onog za sidreni vitlo.

Zajednički jezik za izbjegavanje nesporazuma i pogrešaka

Svi članovi posade, bez obzira na njihovo iskustvo, trebali bi barem biti educirani, ali i vježbati upotrebu glavnih komandnih sustava broda. Upotreba chartplottera, VHF-a, satelitskog telefona, manevara s motorom i slično. Ako je posada miješana i višejezična, korisno je dogovoriti jezik koji svi članovi posade poznaju. Na taj način uvijek će biti jasni, spremni i potpuno svjesni onoga što se događa na brodu. U napetim trenucima, ali čak i kada samo puše vjetar ili se jedra trzaju, komunikacija na brodu može biti prilično teška, a savršeno razumijevanje naredbi je presudno.

S lošim vremenom sve se mijenja u pogledu sigurnosti

Vrijeme značajno povećava izazove na moru tijekom krstarenja. Jedna je stvar ploviti uz slab vjetar, mirno more, u područjima uz obalu ili na otvorenom bez opasnosti. Sasvim je druga stvar jedriti u prisutnosti pljuskova, frontova, ukriženih valova, noću ili u područjima s gustim prometom. Udari vjetra, jaka kiša, hladnoća, nagnuti brod ili magla zahtijevaju pomorske vještine, kompetenciju i prisebnost od onih koji upravljaju i izvode manevar. Sve na brodu postaje zahtjevnije, čak i samo kretanje po mokroj i skliskoj palubi, spuštanje ispod palube ili uvlačenje u strojarnicu.

A tek uvjeti oluje. U takvim okolnostima, koje se ipak mogu dogoditi, posebno tijekom dugih prijelaza na otvorenom moru, vidljivost, sposobnost međusobnog opažanja i kretanja po palubi postaju izuzetno teški. Sigurnost svih članova postaje ključna. Svi moraju znati gdje stajati kako ne bi ometali manevar i ostali sigurni. Na primjer, svakako ne stajati u kokpitu dok je buma u pokretu, jer slučajni udari mogu uzrokovati ozbiljne ozljede. Ili ne biti vezan za jack line dok se mijenja prednje jedro, možda noću. Takva nepažnja može čak koštati života, kako pokazuju izvještaji.

Plovidba na otvorenom moru nosi veće rizike

U principu, plovidba na otvorenom moru nije mnogo različita od obalne plovidbe. Tehnički i u vođenju broda praktički su slični. Kursovi, promjene smjera, držanje kursa – sve je isto. Promijenjeno je, naravno, trajanje, sati straže i odmora, energetska autonomija, ali izvan obale ste potpuno sami. Što se tiče sigurnosti u slučaju iznenadnih kvarova ili medicinskih problema, udaljenost od obale je ključna. Bude li se daleko od obale, može proći i nekoliko dana da se stigne do obale i zatraži pomoć.

U slučaju ozbiljne hitne situacije i lansiranja mayday signala, treba imati na umu da helikopteri za spašavanje imaju operativni domet od oko 500 milja. Konkretno, nose dovoljno goriva da mogu otići do 250 milja od obale, ostati u zraku oko 30 minuta kako bi spasili posadu u nevolji, te se vratiti natrag još 250 milja. Čini se puno, ali na moru to nije dovoljno.

Tehnike prve pomoći pravi su ‘must’ za sigurnost

Sve sigurnosne mjere koje se obično ne primjenjuju tijekom plovidbe uz obalu, moraju se primjenjivati na cijelu posadu kada ste na otvorenom moru. Ne radi se samo o prslucima za spašavanje i jack lineovima, već i o konzervativnijim navigacijskim praksama. Obuka iz prve pomoći i kardiopulmonalne reanimacije trebala bi biti standard.

Svi članovi posade trebali bi imati jednostavan pristup zaliha i kompletnih priručnika za prvu pomoć. Isto vrijedi i za unaprijed pripremljene torbe s osnovnim potrepštinama (npr. putovnice, medicinske recepte itd.). Mogućnost komunikacije s obalom putem uređaja za dugolinijsku vezu, kao i mogućnost punjenja svih uređaja za dugotrajnu upotrebu, ključna je.