
Kako se nositi sa strahom i panikom kada ste na brodu?
Plovidba jedrilicom donosi mnogo osobnog zadovoljstva. Omogućuje vam da naučite samostalno upravljati brodom i posadom, istražujete nepoznata mjesta, upoznate sebe i vlastite granice. Često pomaže i u savladavanju vlastitih strahova. Ipak, postoje trenuci koji mogu uznemiriti i zastrašiti čak i najiskusnijeg skipera: neočekivano jačanje vjetra, zahtjevan prolaz, zdravstveni problem na brodu. Kako upravljati tjeskobom i ne prepustiti se panici kada se čini da je sve izvan kontrole?
Mnogi jedriličari zapravo su vrlo dobro upoznati sa strahom na brodu, u svim njegovim oblicima. Vrlo je vjerojatno da ne postoji niti jedan skiper koji barem jednom nije osjetio strah na moru. No što je uopće strah? Odakle dolazi i zašto se pojavljuje? Kako ga prevladati prilikom plovidbe?
Strah od mora je dobar saveznik
Strah je važan, kažu stručnjaci. Štoviše, u mnogim je slučajevima i koristan za zdravlje. Strah izoštrava osjetila, čini nas opreznima i pomaže nam preživjeti. To je nešto potpuno normalno što um i tijelo čini budnijima. Riječ je o vrlo korisnoj emociji, iako se u stvarnim situacijama često ne doživljava tako.
Da naši preci nisu osjećali strah, mnogi od njih bili bi pojedeni od divljih zvijeri ili bi pali u provaliju. Tijekom evolucije, sposobnost doživljavanja straha predstavljala je važnu vrijednost za preživljavanje pojedinca, jer osjećaj straha upozorava na opasnost i time pomaže u zaštiti te očuvanju vlastitog integriteta i osobne dobrobiti.
Pravi problem je pretjerana tjeskoba
Međutim, ako intenzitet tjeskobe prijeđe kritičnu razinu, sposobnost djelovanja potrebna za rješavanje problema na brodu značajno se smanjuje. Što smo tjeskobniji, to je naša sposobnost rješavanja problema više narušena. Pod utjecajem straha ne donosimo nužno najbolje i najučinkovitije odluke.
Naravno, na brodu postoje i različiti oblici straha kojih bi se svatko rado oslobodio. Na primjer, strah od vode općenito, odnosno od pada u more, ili strah od gubitka kontrole nad brodom. Svatko tko se suočava sa strahom na brodu radije bi u potpunosti isključio taj neugodan osjećaj. No to ne funkcionira – barem ne uvijek.
Da bismo razumjeli zašto se to događa, korisno je upoznati podrijetlo tjeskobe. Strahovi, kažu stručnjaci, mogu biti naučeni kao legitimni dio procesa učenja koji je sastavni dio ljudskog bića, ali se mogu i nesvjesno usvojiti. Primjerice, ako je osoba odrasla uz roditelja koji je imao stresna iskustva na jedrilici ili ima predrasude prema plovidbi, smatrajući je opasnom i prikladnom samo za avanturiste ili neobične ljude. Takve odgojne poruke tijekom godina mogu prerasti u unutarnja uvjerenja koja se aktiviraju u mnogim situacijama na brodu.
Tjeskoba uzrokovana okidačima i starim traumama
Neke osobe imaju tendenciju ostajati u svojoj zoni udobnosti, koja zapravo nije toliko ugodna koliko poznata, i zbog toga često ostaju znatno ispod svojih stvarnih mogućnosti. Temeljno uvjerenje, odnosno „ionako to ne mogu“, tada postaje samopouzdavajuće proročanstvo: taj stav dovodi do izbjegavanja novih izazova i nema mogućnosti korekcije.
Tjeskobu mogu izazvati unutarnji i vanjski okidači. Na primjer, postoje strahovi povezani s očekivanjima: mučnina od mora ili iznenadna oluja. No postoje i okidači koji su ponekad poznati, a ponekad neosviješteni. Sjećanje, specifičan miris, određeni zvuk ili tjelesni osjećaj koji se iznenada pojavi i povezan je sa stresnim iskustvom ili sjećanjem iz prošlosti.
Ako je dijete putovalo brodom s roditeljima, iznenadila ga je oluja i ostalo je pod palubom preplavljeno strahom, sjećanja na taj događaj mogu se iznenada i neočekivano ponovno pojaviti, primjerice kada se ponovno osjeti miris plijesni u unutrašnjim prostorima. Mozak se iznenada sjeti okidača i odmah reagira ponovno aktivirajući intenzivan strah iz prošlosti.
Suočavanje sa strahom u praksi
Za kontrolu stanja straha ili pretjerane tjeskobe često pomažu jednostavne tehnike disanja. U tom slučaju izdah bi trebao trajati 2 do 3 puta dulje od udaha. Također, povezivanje daha s korisnom mišlju može imati pozitivan učinak. Korisno je i koncentrirati se na nešto lijepo ili neutralno u okolini, poput prolaska oblaka, sunca ili broda koji sigurno klizi po vodi čak i kad ima mnogo valova.
Međutim, važno je ne uljepšavati stvarnost, jer našem mozgu ne možemo lagati: ne može se lagati samome sebi. Radi se zapravo o tome da se imaju korisne i realne misli u koje smo u potpunosti uvjereni. Čak i mala preostala sumnja od samo 3% u umirujuću misao može prevladati u situaciji akutne tjeskobe i značajno ili potpuno poništiti njezin učinak. Bolje je onda fokusirati se na iskustvo posade i skipera, koji su vjerojatno već prošli puno zahtjevnije situacije. Također, razgovor pomaže. Razmjena dojma o okolini, vremenskim uvjetima, rizicima i mogućim načinima izlaska iz situacije.
Razlike između muškaraca i žena u suočavanju s tjeskobom
Postoje razlike u načinu na koji muškarci i žene pristupaju tjeskobi. Na primjer, muški skipperi često smatraju sramotnim i samo povezivanje s tjeskobom, koju doživljavaju kao nedostatak ili slabost. U takvim slučajevima teško im je govoriti o svojim strahovima i radije opisuju okidače i reakcije koristeći riječi različite od samog straha. Žene, s druge strane, rijetko imaju problema nazvati strahove pravim imenom i otvorenije su prema svojim emocijama i svojim navodnim slabostima.
Istovremeno, muškarci su općenito spremni aktivno preuzeti zadatke na jedrilici i spremni su natjecati se za ulogu skipera, dok žene vole učiti promatrajući i žele sve potpuno razumjeti prije nego što to pretvore u samostalne akcije. Čak i kada preuzmu ulogu skipera, često dopuštaju da drugi preuzmu zapovjedništvo.
U stvarnosti, mnoge žene na brodu djeluju hrabrije i neustrašivije od muškaraca. To je zato što su žene evolucijski bile zaštitnice i čuvarice. One su opreznije kada je riječ o predviđanju opasnosti. U takvim situacijama unaprijed si govore da će biti opasno i stoga izbjegavaju svaki rizik. Međutim, kada se opasnost pojavi, kod žena se aktivira instinkt samoodržanja i zaštite.
Ključ je u dobroj pripremi
Iskusni jedriličari plaše se drugačije u opasnim situacijama u usporedbi s početnicima. To ne znači da su neosjetljivi, već da doživljavaju strah u drugačijem trenutku nego članovi posade i jednostavno imaju više iskustva. Strah zahvati iskusnu osobu mnogo prije nego što se opasna situacija dogodi, što ih stavlja u bolju poziciju da predvide opasnost, pripreme se i izbjegnu je.
Optimalno ponašanje skipera, koje osigurava maksimalnu sigurnost, jest očekivati nedaće prije nego što stignu i zračiti optimizmom u problematičnim situacijama. To je logično, jer što bi se dogodilo na brodu da skiper, osoba na čelu, uplaši sve gledajući ih širom otvorenih očiju od straha?
Dobra priprema posade i broda te određena količina komunikacije stoga su iznimno važni. Prema stručnjacima za obuku u jedrenju, strah se može izbjeći samo dobrim planiranjem, jer plovidba jedrilicom uvijek bi trebala biti zabavna i nikada ne bi smjela izazivati tjeskobu ili paniku.
Zaključno, strah na brodu važan je, ali previše straha je beskorisno i može se izbjeći. Komunikacija i priprema ključni su, barem jednako koliko i volja za učenjem, sudjelovanjem i pokušajem bez obzira na sve.
Možda Bi Vam Se Svidjelo

Kako potaknuti djecu da zavole jedrenje
15/11/2021
Čovjek u moru: postupak spašavanja
11/11/2022