Smješteni ispred obale Lazia, Pontijski otoci su oduvijek smatrani među najljepšim otocima u Sredozemlju. Za one koji ih istražuju na jedrilici, Palmarola, Ponza i Ventotene, ali i Zannone i Santo Stefano, nude priliku tjednog provoda uronjeni u prirodu i opuštanje te prekrasnih plaža, osamljenih uvala, kristalnog čistog mora, špilja, sela smještenih na moru i bezbroj tragova davne povijesti. Međusobna blizina otoka također čini ovaj itinerar jedrenja, od oko 120 milja, odmorom koji se preporučuje svima, stručnjacima i početnicima.

1. dan, Nettuno (ukrcaj)

Naš itinerar počinje od podnožja mjesta Nettuno koje je udaljeno oko 30 milja od arhipelaga i manje od sat vremena od međunarodne zračne luke Fiumicino (Rim), što dodatno olakšava dolazak na točku ukrcaja onima koji dolaze izdaleka. Ukrcaj je obično u 17 sati, a savjet je da prvu noć provedete u luci kako ne biste propustili lijepi posjet ovom karakterističnom srednjovjekovnom selu i uživali u njegovoj opuštajućoj atmosferi i izvrsnoj večeri.

 

2. dan, Nettuno-Palmarola, 30 milja

U zoru se puštaju privezišta do odredišta Palmarola, prve stanice našeg odmora. Da biste tamo stigli, potrebno je putovati samo 30 milja uz plovidbu od oko 3,5 sata. Palmarola je, zapravo, najzapadniji od Pontijskih otoka i onaj koji prvi sretnete dolazeći sa sjevera. Za privezati se, krećemo prema Cala del Porto, zavijutku južno od San Silveria, s dvije mogućnosti: prolazom između I Piatti na zapadnoj obali otoka ili, opreznije, zaobilazeći Le Galere na zapadu i približavajući se okomito na plažu. Uvala je zaštićena od istočnih vjetrova, ali izložena zapadnim vjetrovima. Alternativno možemo otići do Cala Brigantine, sugestivnog sidrišta uokvirenog prekrasnom liticom na sjeveru i Scoglio Suvace na istoku.

Ova uvala, tako nazvana, jer je već 1700. godine pružala zaklon drevnim jedrenjacima, štiteći od umjerenih vjetrova sa sjeverozapada, sjevera i sjeveroistoka.

Morsko dno je sastavljeno od pijeska i stijena, nije posvuda čvrsto, no voda je nevjerojatno prozirna.

Divlji i gotovo nenaseljeni otok, Palmarola nudi netaknutu prirodu, nema cesta, nema vode, nema struje i to je i njezina čar, osim lijepih kuća uklesanih u stijenu, tirkizne vode i prekrasnih pogleda, posebno kada sunce zalazi. Jedna od njih je Faraglione di Mezzogiorno, do koje se dolazi kroz špilju do koje se može doći putem gumenjaka. Još jedna špilja koju treba posjetiti je Mačja špilja u kojoj se nalazi izvor slatke vode, kao i takozvana “Kliff katedrale”, sa svojim stijenama koje sežu prema nebu poput gotičkih tornjeva. Također vrijedi posjetiti Le Galere, posebne stijene prošarane obsidijanom, crnim vulkanskim staklom s oker prugama koje su lokalni primitivci koristili za dobivanje vrhova strijela, sjekira i noževa. Unatoč grubom reljefu, liticama i stijenama, Palmarola je vrt na otvorenom prepun mediteranskog raslinja. Oni koji žele posjetiti ovaj kutak raja moraju stići brodom, a to znači da ima manje gužve od druga dva Pontijska otoka.

3. dan, Palmarola-Ponza, 3 milja

Sljedeći dan krećemo za Ponzu, najveći otok arhipelaga, koji je udaljen samo 3 milje. Napuštajući Palmarolu nakon podizanja jedara, potrebno je samo obratiti pažnju na plićak Zirri koji se nalazi oko 450 m jugoistočno od Punta Vardelle, prekriven s vrlo malo vode. Nakon pola sata plovidbe možemo se iskrcati na otok. Karakteristika Ponze je vrlo razvedena obala te mnogo skloništa između prekrasnih uvala i utora. Možemo iskoristiti četiri glavna mjesta za usidriti se. Prvi je izvan luke jer je u njoj vrlo teško pronaći vez, pogotovo u sezoni. U tom ste slučaju izloženi vjetrovima prvog kvadranta i preporučljivo je uvijek ostati na oprezu. Zato je preporučljivo usidriti se u poznatoj uvali Cala Chiaia di Luna sa svojom impresivnom bijelom i strmom liticom u obliku polumjeseca. Dvije druge uvale, Cala dell’Acqua i Cala Feola, nude dobar vez, ali su otvorene prema zapadu. Ovdje, nakon što se usidrite na mješovitim stijenama i pješčanim dubinama oko 10-15 metara, možete uživati ​​u “prirodnim bazenima” koje ovdje nazivaju “fontone”.

To mogu biti polazišta za obilazak bezbrojnih kutaka obale ovog veličanstvenog stjenovitog krajolika pješice ili gumenjakom. Među najzanimljivijim su Pilatove špilje, gdje legenda kaže da su stari Rimljani uzgajali murine, ili Plave špilje odnosno Smaragdne špilje. Na sjevernoj strani ne smijete propustiti plaže Cala Gaetano i Cala Felce. Potonja se nalazi na samom vrhu otoka i poznata je po biljkama paprati koje boje žutim nijansama sumporne stijene. Na istočnoj obali, pak, svojim napaćenim tamnim stijenama ističu se Cala Cantina i Cala d’Inferno. Vrlo je zanimljiva i Bagno Vecchio, šljunčana plaža na kojoj su osuđenici burbonskih zatvora bili osuđeni na prisilni rad. Tu se nalazi i rimska nekropola s pogledom na more. Oni koji žele vidjeti Ponzu odozgo mogu se popeti na najviši vrh otoka Monte Guardia, gdje se nakon šetnje na visini od 280 metara otvara izvanredna panorama. Za aperitiv možete odabrati plažu Frontone, gdje se nalazi diskoteka na otvorenom, dok za večeru možete izaći u luku prepunu malih dućana otvorenih do kasno u noć i koja je ispunjena noćnim životom do zore.

4. dan, Ponza-Zannone, 6 milja

Treći dan našeg krstarenja čeka nas potpuni uron u prirodu. Riječ je o otoku Zannone, najsjevernijem u  Pontijskom arhipelagu, udaljenom 6 milja sjeveroistočno od Ponze. Na nešto više od 100 hektara Zannone predstavlja netaknuti raj jedinstven na Sredozemnom moru koji je od 1979. godine dio Nacionalnog parka Circeo od 1979. godine. Obzirom da je riječ o rezervatu prirode, da biste ga posjetili, potrebno je zatražiti dopuštenje lokalne šumarske čuvarske jedinice koja ga štiti. Za doći do tamo postoje dvije mogućnosti: možete napustiti Ponzu brodom i nakon sat vremena plovidbe doći u jedinu luku otoka koju predstavlja “Secca del Varo” ili iskoristiti jedan od brojnih transfera koji polaze iz luke Ponza i stignu do Zannonea uz 45-minutni prijelaz.

Kad jednom dođete na otok, preplavi vas ljepota ovog izvanzemaljskog mjesta s njegovim prirodnim izgledom, tirkiznim bojama vode, znakovima daleke povijesti. Za razliku od ostalih otoka arhipelaga, nazubljenih i neplodnih, Zannone je pravilan, zbijen i bogat bujnom vegetacijom. Samo prošećite njegovim bezbrojnim stazama da se opijete mirisima ružmarina, mirte, lavande, mastike i metle ili prijeđite kroz šumu hrasta crnike uživajući u morskom povjetarcu da biste se osjetili u drugoj dimenziji. Od lokacije Varo počinje put kojeg su napravili benediktinsko-cistercitski redovnici i koji vodi do ostataka samostana Santo Spirito gdje su se fratri naselili u trinaestom stoljeću kako bi se zaštitili od neprekidnih gusarskih napada. Od samostana dalje možete nastaviti prema Monte Pellegrinu na nadmorskoj visini od 194 metra i uživati ​​u prekrasnom pogledu koji se izmjenjuju tisućljetne vulkanske stijene i bujna vegetacija, previsoke litice na kojima se gnijezde sivi sokolovi, galebovi i usamljene uvale. Vrijedi posjetiti i svjetionik Capo Negro na sjevernom dijelu otoka. Morsko okruženje nudi kristalno čisto more u kojem možete sresti hobotnice, škarpine, šarene murine i velike rakove, dok su za ljubitelje ronjenja tu i ostaci “Corriere di Ponza”, motornog jedrenjaka koju je torpedirala njemačka podmornica tijekom Drugog svjetskog rata.

5. dan, Zannone-Ventotene, 25 milja

Jedrenje Pontijskim otočjem. Četvrti dan postavili smo pramac u pravcu otoka Ventotene pripremajući se tako za lijepu plovidbu od najmanje 3 sata, oko 25 milja udaljenosti. Što se tiče lokacije za pristajanje, tu je drevna rimska luka Ventotene, mala kotlina iskopana u pršincu, sedimentalne stijene vulkanskog porijekla. Ta mala kotlina, zaštićena je od Punta del Pertuso koja se proteže prema jugu tvoreći prirodni mol, ali zbog stjenovitih plićaka na ulazu, ne mogu mu pristupiti plovila s gazom većim od 1,6 m. Praktičniji za pristati, nešto sjevernije, je Porto Nuovo, zaštićen lukobranom; nudi četrdesetak vezova. Ako pak želite ostati na sidrištu, tu je Cala Nave sa svojim tamnim i mekim pijeskom vulkanskog porijekla koja je ujedno i najpopularnija plaža ili Parata Grande koja je, unatoč nazivu, vrlo male veličine, ali zadivljuje svojim spektakularnim liticama s pogledom na more koje okružuju zaljev.

Ventotene je sa svojih 1,5 četvornih kilometara drugi najveći otok u Pontijskom arhipelagu i ima opušteniji izgled od otoka Ponze, gdje se čini kao da je vrijeme stalo. U stvarnosti, otok je bogat poviješću i dokazima o snažnoj povezanosti sa starim Rimom, razdobljem u kojem je doživio svoj procvat. Počevši od ostataka carske vile zvane “villa giulia”, nazvane po prvoj rimskoj plemkinji prognanoj u otočne zidine, ali i utvrde, u kojoj su u rimsko doba ukopani u stijenu spremnici za uzgoj ribe kao i muzej posvećen ostaci pet galija pronađeni 2009. godine na morskom dnu s netaknutim teretom vina i maslinovog ulja. Uz već spomenute Parata Grande i Cala Nave, plaže koje treba posjetiti su Cala Battaglia sa svojim crnim pijeskom i uvala Cala Rossano do koje se može doći kratkom šetnjom koja započinje od crkve.

Navečer možete razgledati grad koji sa svojim pastelnim kućama, koje uokviruju starorimsku luku, liči na jaslice s pogledom na more. Sve je ovdje za doživiti Ventotene, oko luke i na njegovom prekrasnom gradskom trgu punom života, nekoliko turista, starih ribara i opuštene i čarobne atmosfere.

 

6. dan, Ventotene-Santo Stefano, 1 milja

Jedrenje Pontijskim otočjem. Tijekom našeg boravka na otoku Ventotene, nakon što smo ga obišli i uživali u njegovim sporim ritmovima i kristalno čistom moru, možemo iskoristiti dan za posjet jednom neobičnom, pomalo i fascinantno zlokobnom mjestu. To je otok Santo Stefano koji se nalazi oko kilometar istočno od Ventotenea. Da bismo došli do njega, možemo iskoristiti transfere koji svakodnevno polaze iz nove luke. Kao i ostatak arhipelaga, Santo Stefano ima vulkansko podrijetlo i kružni oblik promjera 500 metara, s proširenjem od oko 27 hektara. Njegove strme litice oduvijek su otežavale privez, koji je zato moguć samo u četiri točke, ovisno o vjetru. Otok je trenutno nenaseljen, a jedina zgrada na otoku je poznati zatvor, sugestivna kružna zgrada s 99 ćelija, koju je u burbonskom razdoblju (oko 1794.-95.) sagradio Ferdinand IV., a u upotrebi do 1965. godine. Poznati zatvorenici toga zatvora, između sredine devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća, bili su književnik Luigi Settembrini, razbojnik Carmine Crocco, anarhisti Gaetano Bresci i Giuseppe Mariani te predsjednik Republike Sandro Pertini. U kaznionici je također snimljeno nekoliko filmova, uključujući “L’urlo di Tinto Brass”, “Ostia” Sergia Citti-a i “Sul mare” Alessandra D’Alatrija. U svakom slučaju mjesto za vidjeti, razmisliti i prisjetiti se povijesti Italije.

7. dan, Santo Stefano-San Felice Circeo-Nettuno, 52 milja

Jedrenje Pontijskim otočjem. Vrijeme je da napustite prekrasan arhipelag Pontijskih otoka i vratite se u našu matičnu bazu u luci Nettuno. Okrećući pramac prema sjeveru, ka plovidbi od oko pedeset milja, čeka nas na otprilike pola puta rt San Felice Circeo, jedan od najzanimljivijih na obali Lazija. Možete se usidriti ispred plaže Torre Paola koja kao da strši iznad mora u poznatom prirodnom rezervatu Monte Circeo u okruženju očaravajuće ljepote koja gleda na beskrajne dine Sabaudije, elegantno jezero Paola i bezbrojne poglede na stijene, morske špilje i tirkizne vode koje čuvaju ovaj kutak Mediterana.

Povratkom na brod, ne preostaje nam ništa drugo nego prijeći još preostalih 27 milja, za otprilike 3 sata, te ponovno doći do luke Nettuno gdje ćemo provesti posljednju noć prije iskrcaja, prisjećajući se ovog krstarenja, tako bogatog prirodom, prekrasnim mjestima i beskrajnim emocijama.