To je meteorološki fenomen koji je malo poznat, ali može predstavljati opasnost za jedriličare. Takvi silazni vjetrovi obično nastaju kada se ohlađena zračna masa učini gušćom od okolnog zraka i naglo se spušta prema dolje, ubrzavajući svoje kretanje velikom brzinom.

Iako se fenomen češće javlja u planinskim ili polarnim područjima, on se u stvarnosti može pojaviti na bilo kojem terenu ako su prisutni povoljni uvjeti. Stvaraju snažne nalete dok se spuštaju s planina zaslužuju pažnju kako bi se mogli bolje razumjeti i predvidjeti na moru. Evo nekoliko objašnjenja koja će pomoći da se ovaj fenomen bolje shvati i anticipira tijekom plovidbe.

“Mehanizam” katabatičkog vjetra

Javlja se kada zračna masa, ohlađena zračenjem ili kontaktom s hladnom površinom, poput ledenjaka ili planine, postane gušća od okolnog zraka. Ovo hlađenje stvara vrstu toplinskog neravnoteže koju znanstvenici nazivaju „downdraft“. Fenomen je često povezan s temperaturnom inverzijom, u kojoj hladniji zrak ostaje zarobljen blizu tla, dok se topliji zrak nalazi više. Katabatički vjetar tada se spušta niz padinu pod utjecajem gravitacije, a brzina vjetra može doseći i do 50 km/h.

Javlja se češće u polarnim područjima. Takozvane „polinije“, primjerice, područja bez leda u Arktiku i Antarktiku, formiraju se uglavnom zbog takvih vjetrova koji pušu s kopna prema moru, oslobađajući led s obale. Ovi otvoreni prostori u „paku“ ne samo da predstavljaju ključni habitat za morski život, već su od XIX. stoljeća privlačili i istraživače, koji su ih koristili kao pristupne rute za polarne ekspedicije. Istraživači poput Norvežanina Fridtjofa Nansena, koji je 1893. godine izveo prvo arktičko plutanje brodom Fram, koristili su „polinije“ kako bi izbjegli debeli led i nastavili svoje misije. Fenomen nudi priliku za plovidbu onima koji žele istražiti ove udaljene regije.

Postoje dvije vrste hlađenja koje mogu izazvati katabatički vjetar:

Zračno hlađenje: Javlja se noću, kada površina zemlje ili planina gubi toplinu zračenjem, hladeći zrak neposredno iznad nje.

Kontaktno hlađenje: Ovaj se proces događa kada zrak prolazi iznad zaleđene ili vrlo hladne površine i preuzima njezinu temperaturu.

Da bi se katabatički vjetar pokrenuo, potrebno je da postoji temperaturna inverzija, niska atmosferska tlak nizvodno i dovoljan gradijent da zrak brzo silazi.

Efekt katabatičkog vjetra na plovidbu

Posljedice katabatskog vjetra za jedriličare mogu biti dramatične. Kada puhne preko vodenih površina, plovidba može postati izuzetno teška i opasna.

Evo nekoliko glavnih učinaka:

Naglo ubrzanje vjetra: može prijeći iz potpune tišine u snažne nalete u samo nekoliko trenutaka.

Iznenadni valovi: naleti vjetra mogu stvoriti vrlo nepravilan val koji ometa naginjanje jahti.

Magla i slaba vidljivost: kada se zrak hladi, kondenzacija može stvoriti gustu maglu koja ograničava vidljivost, čineći plovidbu još rizičnijom.

Najpoznatiji su sljedeći vjetrovi:

Piteraq

Jedan od najpoznatijih katabatičkih vjetrova je Piteraq, koji redovito puše uz istočnu obalu Grenlanda. Ovaj izuzetno snažan vjetar obično puše brzinom između 50 i 80 m/s, što je otprilike između 180 i 288 km/h. Piteraq se javlja osobito između jeseni i zime, kada grenlandski ledeni pokrov hladi zrak iznad sebe, stvarajući snažan silazni vjetar.

Ovaj fenomen posebno se plaše stanovnici grada Tasiilaq, smještenog u uskoj dolini. Piteraq može prouzročiti velike materijalne štete i izazvati nered u okolnom kraju. U veljači 1970. godine, osobito snažan Piteraq pogodio je Tasiilaq s naletima vjetra procijenjenima na 325 km/h, znatno nadmašujući snagu uragana pete kategorije. Od tada su danske vlasti uvele posebna meteorološka upozorenja kako bi upozorile stanovništvo na ovaj opasni fenomen.

Williwaw

“Williwaw“ je još jedan posebno snažan katabatički vjetar koji puše u nekim obalnim regijama svijeta, posebno u Patagoniji. To je pojam koji potječe iz američkih domorodačkih jezika i prvi put je korišten za opisivanje snažnih naleta u Magellanovu tjesnacu, koji su se posebno bojali tijekom zime. Njegova je slava proširena i na druge dijelove svijeta gdje se pojavljuju slični vjetrovi, poput fjordova Aljaske i planina uz Prince William Sound.

Poput grenlandskih “Piteraqa“, “Williwaw“ se pojavljuje iznenada i teško ga je predvidjeti, čak i za iskusne meteorologe. Ta nepredvidljivost čini ga posebno zastrašujućim za jedriličare koji plove tim područjima. Zanimljivost: 1960. godine ime “Williwaw“ dano je inovativnom hidrogliseru za svoje vrijeme – trimaranu dugom 9 metara, kojeg je dizajnirao David Keiper i koji je mogao postići brzine veće od 20 čvorova.

Maestral

Iako manje ekstreman od “Piteraqa“ ili “Williwawa“, Maestral je poznat katabatički vjetar. Ovaj hladni i suhi vjetar nastaje kada se zrak iz sjeverne Italije i Alpa ohladi i brzo spusti prema dolini Rone u Francuskoj. Maestral se odlikuje velikom jačinom i često dostiže brzine od 40 do 60 km/h, pušući nekoliko dana. Ovaj je vjetar dobro poznat i poštovan među jedriličarima koji krstare Mediteranom, jer može izazvati vrlo valovito more.

Bura

Bura je još jedan primjer koji puše duž Jadranske obale. Ovaj vjetar je posebno jak kada se spušta s planina Kvarnerskog zaljeva i pogađa hrvatsku obalu. Bura može doseći brzinu od 100 km/h, a u nekim slučajevima i do 150 km/h, izazivajući velike valove na moru i štete u obalnim područjima. Najviše pogođena mjesta ovim vjetrom su gradovi Rijeka i Split, gdje se bura može pojaviti iznenada i prekinuti pomorske i kopnene aktivnosti.

9.prosinca 2024. impresivna slika snimljena satelitom Copernicus Sentinel 2 otkrila je spektakularan fenomen iznad Jadranskog mora, između dalmatinske obale Hrvatske i otoka Paga. Tog dana bura je dostigla brzine veće od 100 km/h, pojačavajući svoj nalet dok se spuštala s planina duž hrvatske obale. U ovom području plitke vode Jadrana pojačavaju ove učinke i pogoduju stvaranju pjene.

Savjeti kako smanjiti rizik od katabatičkog vjetra

Prije izlaska na more, za jedriličare je ključno konzultirati lokalne vremenske prognoze i obratiti posebnu pozornost na upozorenja o temperaturnim uvjetima i riziku od jakih vjetrova. Također je preporučljivo izbjegavati osjetljiva područja u razdobljima visokog rizika, osobito noću ili u zoru, kada su uvjeti pogodni za nastanak takvih vjetrova.

Jednako je važno pripremiti plovilo za teške uvjete i osigurati da je jahta dobro opremljena za suočavanje s iznenadnim naletima vjetra. To uključuje provjeru sajli i jarbola, kao i pripremu smanjenog jedra ako je potrebno. Također se može odlučiti za plovidbu u skupini i održavanje stalne komunikacije. U slučaju neočekivanih katabatskih vjetrova, poželjno je biti u pratnji i imati učinkovit komunikacijski sustav za upozoravanje drugih jedriličara ili traženje pomoći u slučaju problema.